URONITE MIRNO U POZITIVNE MISLI

~ U tom smislu, svakoga dana nađite slobodno vrema da sednete i mirno uronite u pozitivne misli, koje vam ulivaju entuzijazam… duboko u duši svesni toga da će rezultati svega onoga na čemu se dovoljno dugo zadržite u svojim mislima i na čemu vredno radite na kraju postati vidljivi i u vašoj stvarnosti.  – Brajan Trejsi

SOIĆIRO HONDA

Život je kratak. Potrebna je velika brzina da

bi čovek postigao ono što želi u kratkom

životnom veku koji mu je dat.

Soićiro Honda


Soićiro Honda je rođen 1906. godine u jednom malom selu u prefekturi Šizuoka. U tom periodu Japan je bio nerazvijen i jedini strojevi koji su se mogli videti u malim, zabačenim japanskim gradovima bile su sprave koje su ljudi koristili za rad. Jednog dana, jedan od automobila, koji se ponekad mogao videti u Tokiju, zaputio se u seoce u kom je živeo Honda. Soićiro je istrčao na ulicu i hitro potrčao za autom. U jednom trenutku automobil se zaustavio, a iz auspuha je potekla nekakva crna tečnost koja je imala poseban, neopisiv miris. Soićiro se sagnuo do tla da pomiriše iscurelo gorivo i uvukao taj miris duboko u pluća… Bio je to presudan susret u životu desetogodišnjeg dečaka, koji će kasnije dati svoje ime kompaniji Honda, čuvenom proizvođaču automobila i motocikala.

Soićirov otac bio je kovač, a majka Mika bila je tkalja. Novcem koji su zarađivali tim poslovima njegovi roditelji obezbeđivali su potrebe njihovog skromnog domaćinstva. Soićiro je skupljao svakakve improvizovane metalne igračke, pomogao je roditeljima u kućnim poslovima, a ocu je pomogao u kovačnici pumpajući kovačke ručne mehove. On je bio oduševljeni dečak koji se nikad nije umarao od stvari koje voleo ili smatrao zanimljivim. Uvek je voleo automobile i pokušao je da nađe posao u toj branši. Sa petnaest godina otišao je u Tokio gde je počeo da radi i obučava se u firmi Art šokai. Međutim, u toku perioda „obuke“ davali su mu da obavlja samo najprostije poslove u domaćinstvu vlasnika – nije imao prilike da radi neposredno sa automobilima.

Prvu priliku koja mu se ukazala, maksimalno je iskoristio. Jednog dana snežni prekrivač prekrio je Tokio, pa je došlo do kvarova na velikom broju automobila. Uspešno je popravio jedan automobil, te će Soićiro početi da unapređuje svoje mehaničarske sposobnosti. Posle sedmogodišnjeg šegrtovanja u radionici Art šokai, Soićiro otvara svoju ispostavu u gradu Hamamacu, blizu sela u kom je rođen. Tu je registrovao jedan patent, izradivši felne od metala, koje su se do tada izrađivale od drveta. To mu je donelo veliku zaradu i lokalnu slavu. Godine 1939. Honda osniva kompaniju Tokai Seiki Đukogjo, u kojoj je pokazao izvanrednu darovitost za kreiranje novih komponenti i pribora potrebnog za proizvodnju opreme. Međutim, u ratnom periodu koji je nastupio, njegova kompanija je preorijentisala delatnost, pa je proizvodila, recimo, delove za ratni avion zero.

Godine 1946., Honda osniva „Honda Giđucu Kenkjuđo“ (Istraživački institut Honda). U tom periodu, Soićiru je na um pala ideja da jedan stari motor montira na bicikl. I tako je konstruisao motocikl i dao ga svojoj ženi na upotrebu. Posle nekog vremena bio je zatrpan porudžbinama iz cele zemlje za ovo prevozno sredstvo, koje je nazvao „batabata“, što je onomatopeja zvuka njegovog motora.

Honda „Bata-Bata“, 1946.

Soićirova narav bila je takva da se izuzetno nervirao ako svoje ideje ne bi mogao odmah da sprovede. Okupio je svoje zaposlene i izložio im svoj plan o izradi originalnog motocikla, koji bi bio na nivou evropskih standarda. Na taj način je želeo da povrati samopouzdanje klonulom japanskom narodu. Jedan od zaposlenih rekao mu je da to nije moguće, čime je razbesneo Hondu, koji je odgovorio da niko ne može da zna da li je nešto nemoguće dok to ne proba. Rekao je da nema ničeg ružnijeg nego kad neko odustaje pre nego što je uopšte pokušao, i da treba odmah da počnu sa sprovođenjem njegovog plana, da bi videli kako će stvari da krenu. Soićiro je svojim radnicima kazao da će Honda osvojiti svet, i da će bez ikakve sumnje postati čuveni u roku od deset godina. Uvek je govorio da Honda mora da zauzme prvo mesto u Japanu, pre nego što postane svetski lider. Motocikl je bio dovršen 1949., a 1951 je urađena poboljšana verzija. Model je nazvan „Dream“ („San“), zbog toga što je Honda, na taj način, ostvario svoj san.

http://www.caldas.com.br/30anos/1951_Dream_Type-D.jpg


S obzirom da je imao nameru da postane svetski lider, Honda je poslao dvojicu svojih takmičara na prvu međunarodnu motociklističu trku, organizovanu 1953. godine u Sao Paolu. Jedan takmičar je završio trku na 13.-om od ukupno 25 mesta. Japanski takmičari bili su znatno slabiji od svojih američkih i evropskih rivala. Honda je tako odlučio da se pojavi na trci TT na ostrvu Man sledeće godine i tamo pobedi. Međutim, Honda se zaprepastio kada je video koliko su jači njegovi konkurenti. Pomislio je da je postupio brzopleto kada je rekao da će sledeće godine učestvovati na toj trci i pobediti. Ali, odmah se suprotstavio tom kajanju, digao glavu i postao onaj stari Honda, koji mrzi da gubi.

Šest godina posle najave učešća u trci, Soićiro je učestvovao u trci TT na ostrvu Man i zauzeo 6. mesto u klasi od 125 kubika. Dve godine kasnije, motocikli kompanije Honda dominirali su klasama 125 i 250 cc, zauzevši prvih pet mesta, čime su obezbidili ubedljivu pobedu kakvu niko nije očekivao. To je bilo „istočno čudo“.

Imajući u vidu porast materijalnog bogatstva Japanaca, Soićiro je istakao želju da proizvodi automobile koji moraju biti udobniji i jeftiniji od svoje konkurencije. Godine 1966. Honda je najavio proizvodnju automobila N360. Taj automobil nije bio sličan nijednom ranijem autu; to je bio sportski auto, iako je primao četiri putnika.


Honda S360, http://thisoldhonda.org/pictures/s360.jpg

Samo godinu dana kasnije pošto je počeo da pravi automobile, Honda je najavio svoje učešće u takmičenju Formule 1. U septembru te godine, u Meksiku, osvojio je prvo mesto. On je stalno iznenađivao svet takvim uspesima. Nije dozvoljavao da ga ograničavaju konvencionalno prosuđivanje ili stroga načela tog vremena. On je bio čovek obdaren snagom da veruje u sopstvene snove, što mu je pomogalo da ostane nepokolebljiv.

Airton Sena i Soićiro Honda

http://grandprixinsider.files.wordpress.com/2008/11/senna-soichiro-honda.jpg

Airton Sena bio je vozač Formule 1 u timu Meklaren-Honda. Soićiro ga je smatrao jednim od najvećih vozača na trkama svih vremena. Soićiro je preminuo u 84. godini, 1991. godine, pred trku Formule 1 u Mađarskoj, gde je Sena nosio crni flor u znak žalosti za njim. Tokom trke njegov motor nije bio u najboljem stanju, ali Sena je ipak pobedio, posvetivši tu pobedu Soićiru Hondi.

Izvor: 100 ličnosti, Ljudi koji su promenili svet, br.51.

O BRAJANU KIMU

Brajan Kim (Brian Kim) je poznati svetski autor, koji ima sposobnost da pruža inspiraciju ljudima širom sveta. On daje ljudima visoko kvalitetne informacije na temu ličnog razvoja. Tako, oni koji žele, ulažu u sebe i svoje sposobnosti, omogućujući sebi da snovi postanu stvarnost. Brajan je pasioniran idejom pomaganja drugima da ostvare svoje snove. Jedan od načina na koji to radi, jeste deljenje sa drugima svega onoga što je naučio i uspešno primenio – na osnovu analiza nekoliko stotina pročitanih knjiga na temu ličnog razvoja. Te knjige su mu pomogle da ostvari sve svoje ciljeve. On ima jedinstveni stil pisanja koji podrazumeva produbljivanje osnovnih informacija i pružanje objašnjenja na jednostavan i primenljiv način.

Brajan Kim, takođe, stvara ideje i koncepte koji pružaju odgovor na mnoga neodgovorena pitanja i na taj način stvara nove, strukturisane i primenljive informacije. Njegov blog je jedan od najpolularnijih blogova na Internetu, koji ima uticaj na više od 2 miliona ljudi širom sveta. Njegovi članci mogu često da se nađu u prevodu na japanskom, kineskom portugalskom, ruskom i drugim jezicima.

Brajan je autor knjige Skrivena tajna u knjizi Misli i obogati se , koju je pohvalio svetski poznati govornik, pisac, konsultant i čovek koji je stvorio bogatstvo sopstvenim radom – Brajan Trejsi (Brian Tracy), kao i popularni motivacioni govornik i autor Kirk Nugent. Takođe je i autor knjige Kako da konačno pronađete ono što volite da radite i da za to budete plaćeni. Brajan Kim voli da čita, piše, analizira i pomaže drugima, čineći mnoge stvari lako razumljivim.

Brajan je diplomirao na Univerzitetu u Kaliforniji, u Los Anđelesu, sa 20 godina, stekavši diplomu iz ekonomije. Tokom školovanja uspešno je započeo dva biznisa – oba su donosila profit, a jedan od njih traje i dan danas.

adresa slike

http://www.briankim.net/hiddensecret.php

BIOGRAFIJA NAPOLEONA HILA

Napoleon Hil (Napoleon Hill) je bio jedan od izvornih osnivača literarnog pokreta – lični-uspeh, te autor najbolje prodavane knjige Misli i obogati se. Hil posmatra sva njegova dela iz aspekta „filozofije dostignuća“, a njegova mantra, „ono što čovekov um može da zamisli i poveruje, to može i da ostvari“, postala je osnov za sva njegova dela.

Napoleon Hill je rođen 26. oktobra 1883. godine u ruralnom gradiću Paund u Virdžiniji. Do njegove dvanaeste godine, roditelji su mu bili mrtvi, pa je tako od svoje trinaeste godine Hil pisao za lokalne novine kako bi mogao da uštedi novac za školu. Iako je kratko vreme išao u pravnu školu, Hil je na kraju morao da odustane od školovanja zbog nedostatka finansijskih sredstava.

Tako se Hil vraća pisanju i kao deo serije članaka koji su mu dodeljeni otišao je da intervjuiše Endrjua Karnegija – veoma bogatog i moćnog čoveka. Tokom intervjua, Karnegi otkriva svoje uverenje da bilo ko može postići veliki uspeh sledeći jednostavnu formulu. Zatim preporučuje Hilu da intervjuiše 500 uspešnih ljudi, kako bi otkrio navedenu formulu i da je potom objavi. Nije bilo novca kojim bi bio plaćen za ovaj projekat, jedino što je postojalo bio je izazov u pronalaženju tajne uspeha.

Tokom istraživanja, Hil intervjuiše brojne uticajne ljudi, uključujući i Tomasa Edisona, Henrija Forda, Džona D. Rokfelera, Teodora Ruzvelta i Vudrou Vilsona. Trebalo mu je više od dvadeset godina da bi obavio intervju sa svim ljudima sa njegove liste.

Kao rezultat njegovog istraživanja, međutim, Hil postaje Karnegijev savetnik, a potom zajedno objavljuju Zakon uspeha, 1928. godine. Iako je prvobitno zamišljena i objavljena kao studijski kurs, kasnije je postala kućni priručnik koji je sadržao 17 poglavlja.

Tokom vremena koje je proveo sa Karnegijem, Napoleon Hil je postao urednik i izdavač magazina Hilova zlatna pravila, objavio je knjigu pod nazivom Lestvice za uspeh, te je bio u neplaćenoj službi savetnika predsednika SAD-a, Frenklina Ruzvelta od 1933 do 1936 godine.

Godine 1937. Hil obrazlaže osnove svoje filozofije postignuća i taj rad objavljuje u knjizi Misli i obogati se. To je postalo Hilovo najpoznatije delo sa preko 30 miliona prodatih primeraka. Dve godine kasnije, 1939., Hil objavljuje Kako da prodate vaš životni put, drugu najbolje prodavanu knjigu o ličnom postignuću i uspehu.

Do 1953. godine, Napoleon Hil usko sarađuje sa Klementom Stounom, učiteljem „Filozofije ličnog postignuća“. Hil počinje sve više da se fokusira na ideju – „misli su stvari“, te da pojedinac može ostvariti svoj uspeh jednostavnom razmenom ideja sa drugima i pronalaženjem istomišljenika. Hil je takođe pisao o važnosti „Zlatnog pravila“ darivanja i razumevanju razlike između davanja i razmene sa zajednicom.

Tokom života, Hil je otvoreno govorio o svojoj hrišćanskoj veri i verovao je da je njegova religija odigrala vrlo važnu ulogu u potpori njegovih uverenja o uspehu. Vera, u stvari, uvek je igrala važnu ulogu u Hilovoj psihologiji postignuća. Napoleon Hil umro je 8. novembra 1970. Njegova poslednja knjiga, Možete da stvorite sopstvena čuda, objavljena je nakon njegove smrti.

adresa slike: http://philalfaro.com/blog/uploaded/NapHill1_1.jpg

BIOGRAFIJA DŽEKA KENFILDA

Džek Kenfild (Jack Canfield) je najpoznatiji po svom radu na najbolje prodavanoj knjizi Melem za dušu (Chicken Soup for the Soul ), koja je prodata u preko 100 miliona primeraka. On je poznati motivacioni govornik i jedan je od učesnika i govornika u knjizi i filmu Tajna (The Secret).

Rođen je 19. avgusta 1944. godine u Fort Vortu, u državi Teksas – Sjedinjene Američke Države. Diplomirao je 1966. godine na Harvard Univerzitetu, u oblasti kineske istorije. Nakon toga završava master studije na Univerzitetu u Masačusetsu 1973. godine.

Tokom studiranja na Univerzitetu u Masačusetsu, Džek Kenfild upoznaje svoju prvu ženu – Džudit Olbaum, kojom se oženio 1971. godine. U tom braku imali su četvoro dece dok se nisu razveli 1976. godine. Dve godine kasnije oženio se Džordžijom Li Nobl sa kojom je dobio jedno dete. Ovaj brak je trajao 21 godinu, sve do godine 1999. Godine 2001. oženio je Meri Mahoni.

Za vreme njegovog drugog braka, Kenfild upoznaje autora Marka Viktora Hansena, sa kojim je došao na ideju o pisanju knjige Melem za dušu. Njegova ideja je bila da kombinuju kratke inspirativne priče i objave ih u jednoj knjizi koja će svakome biti dostupna. Tokom perioda od tri godine Kenfild i Hansen su sakupili 68 priča, te su počeli da razgovaraju sa izdavačima i agentima prodaje kako bi promovisali svoj rad. Godine 1977. Mark Viktor Hansen i Džek Kenfild dostižu vrh i postaju najprodavaniji autori u SAD – u. Kenfild tada otvara Kenfild trening grupu, u Santa Barbari, u Kaliforniji. Kenfildova grupa pomaže pojedincima, liderima i preduzetnicima u podizanju nivoa motivacije, kako bi postigli svoje lične i profesionalne ciljeve.

Jedna od najnovijih knjiga Džeka Kenfilda je Principi upeha (The Success Principles), koja sadrži 64 principa pomoću kojih ljudi mogu ostvariti svoj uspeh.

http://canfieldsuccessprinciples.com/images/JackCanfield.jpg